Krasnić Abaz Basko 1956-1992

http://www.youtube.com/watch?v=UqArg-C6P8M

 Na današnji dan (18.maj 1992.g) poginuo je moj babo

Krasnić (Rizaha) Abaz Basko,

u pokušaju pomaganja budaletinama iz konvoja CRVENOG KRSTA koji je granatiran ispred naše kuče u ulici Višegradska kapija br.1.

Danas su dolazili predstavnici kojekakvih organizacija da polože cvijeće na spomen ploču koja je tu postavljena.Niko nije ni spomenuo mog oca,kao i nikad do sad.Niko se i ne pita ko je ustvari odgovoran.Bitno je samo napravit manifestaciju i oprat' koju hiljadu.

*****

"Cijelo jutro tog dana ispred naše kuče cu patrolirali UN-ovi vojnici (bjelo-svetski probisvjeti) ,valjda da bi ČETNICIMA pokazali gdje treba da udare.Mati je napravila ručak,da bismo mogli svi zajedno jest,jer je moj otac trebao krenuti na "liniju" a mi na Alipašino polje kod amidže.

Pravila je grah,k'o da sad gledam.Ja i sestra smo se igrali.Basko je sjedio i gledao TV.Dok "majmuni" nisu krenuli sa mjerenjem dometa PAM-ovima.Onda smo se sklonili u špaiz koji je bio nekako najsigurniji.

Konvoj je krenuo u grad,a papci iz redova tadašnje PL su ga usmjerili kroz Višegrdsku kapiju i ako su znali da ne može proć' kroz nju.Samo da ne bi prolazili ispred njihovih kuča.Ili je to sve bilo dogovoreno jer komandir tih "skretničara" danas drži "birtiju" u koju mu na janjetinu dolaze "smradovi" sa okolnih brda a i njihovi gradski prijatelji.

Uslijedilo je žestoko granatiranje pri čemu je i glavni kamion zapaljen.I ako ga je moja matzi odgovarala,moj otac je izašao iz  skloništa sa namjerom da pomogne ljudima iz zapaljenog kamiona kojim je upravljao neki tip iz Novog Sada.Pala je granata i on je pogođen.Mati je istrčala za njim u stavila mu glavu u krilo.Ja sam istrčao vani da tražim pomoć jer sam znao da će, ako se na vrijeme zaustavi krvarenje,sve biti u redu.Niko nije smio da se pomakne od straha i da priđe našoj kući.Sve one gazije što čuvaše kulu da je neko ne odnese.Onaj jadni humanitarc što je kasnije podleg'o sam je prošao kroz kulu i tek onda su ga k'o fol nešto previjali.Kad je došao neki tip i rekao da su u kamionu konzerve onda je nestalo straha i svi su krenuli hrabro da sklanjaju sadržaj kamiona,ali u svoje avlije i podrume.Tek nakon nekoliko sati mog oca su iznijeli vatrogasci,doktori su utvrdili da je iskrvario čekajući pomoć, jer "LJILJANI" su bili zauzeti "humanitarnim radom".Moju majku i sestru iz kuće je izvukao babin prijatelj rahmetli Sakib  Demirović Ake..."

Posije toga je sva njegova borbena oprema nestala iz naše kuće,čak šta više odnijeli su i sve mašine i alat,valjda je to sve sklonjeno na sigurno,jer ja i dan danas nisam našao ništa od toga..A mene su više puta ispitivali,"Gdje je puška?" itd.Ali kad "LJILJANI" sklone,baš sklone.

Prije par godina moju majku i sestru su izbacili iz stana koji im je bio dodijeljen,da bi se mogao vratiti "ČETNIČKI" major.Nije se nikad vratio a stan stoji zapečaćen.

Ovo sve ukratko napisah, da se ne zaboravi!

p.s.

Toga dana je na dnevniku BHT prikazan snimak iznošenja mog babe iz kuče,pa vas molim ako znate kako bih mogao doći do tog snimka da me obavijestite.Bio bih vam jako zahvalan!

 omarkrasnic@hotmail.com

EL FATIHA!

Fatiha